O SEKSUALIZIRANOJ UVREDI (NIJE ZA OSETLJIVE*)

Dakle, zanimljivo je primietiti kako se često, u pokušaju da povredimo druge ljude služimo seksualiziranim jezikom uvreda. To otkriva zašto seks može biti zastrašujući, posebno za žene koje se tako često postavljaju na mesto onih koje “bivaju jebene“. A to je, naravno, ono što silovanje previše često i predstavlja (zastrašivanje seksom, pokoravanje seksom). To je takođe deo načina na koji ponižavamo i marginaliziramo gej i biseksualne muškarace. Po jeziku seksa/moći, oni su se dobrovoljno “učinili” manje vrednim ljudskim bićima (preuzeli ulogu žene – “sisaju ga”), što homofobima daje opravdanje za defamacije ili napade.

Što se mene tiče, ja ću pokušati da izbegnem ovakav jezik, a savetujem i vama da učinite isto.

via Žene sa Interneta

Pokrenuta peticija da se u škole uvedu teme o znamenitim ženama | (Vesti – 07.11.2014) Subotica

“Peticiju je pokrenula Subotičanka Isidora Stokin, studentkinja srpske književnosti i jezika na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a cilj akcije je da se u školsko gradivo obogati sadržajima koji će govoriti o damama koje su dale doprinos kulturi, nauci, umetnosti na našim prostorima.

Ovim procesom trebalo bi da rukovodi tim uglednih stručnjaka koji bi dopunio postojeće programe. Primera radi, u svakoj eposi koju deca uče na časovima istorije, srpskog, likovnog i drugih predmeta treba naći prostor za delatnost žena koje su doprinele razvoju te oblasti. Potrebno je uvesti i određeni broj časova na godišnjem nivou koji bi, u okviru nastavnih predmeta, bili posvećeni stvaralaštvu žena iz lokalne sredine, a prosvetni radnici bi ih uklopilo u širi kontekst uticaja tih ličnosti na nivou cele Srbije.”

Podržite peticiju ovde: http://goo.gl/SLTiw8

via Žene sa Interneta

Pozivamo Vas da nam se pridružite poseti izložbe u 17h Trg Republike!

Danas se u Beogradu održava još jedna izložba koja poziva na zabranu abortusa. To je treća izložba u poslednjih šest meseci koju organizuju konzervativne struje bliske crkvi, a koja nastoji zabraniti abortus u Srbiji, koji je, osim dopušten zakonom, shvaćen i kao osnovno pravo žene na izbor.

Pozivamo vas da kao i prošlog puta REAGUJETE i demonstrativno posetite izložbu. Ovoga puta ideja je da se okupimo u 17 h na Trgu Republike.

Sve što treba da uradite jeste da ponesete sa sobom ofinger.

EVENT: https://www.facebook.com/events/574815355956207/

via Žene sa Interneta

Horoskop i muška melankolija

“Ipak, problem s astrologijom puno je ozbiljniji nego se to na prvi pogled čini. Nije stvar u tome da je horoskop neuvjerljiv, banalan, već u tome što su te glupave horoskopske rubrike u novinama, u stvari, talog kanoniziranih astroloških tekstova, gorki talog muškog „intelektualnog“ iskustva serviran kao univerzalna istina zapisana u zvijezdama. Astrolozi od kojih smo sve te predrasude koje čitamo po novinama preuzeli svojevremeno su bili utjecajni i učeni ljudi koji su paralelno s razvijanjem trigonometrije razvijali i jaku tradiciju mizoginije. Astrologija nije popularna zato što smo vremenom zaglupili, pa smo se od visoke kulture okrenuli zadnjim stranicama modnih magazina da vidimo kako će nam proći dan, već zbog saturnovske melankolije koja nas populariziranom i depolitiziranom horoskopu iz dnevne štampe uvijek iznova vraća jer nas želi na tom mjestu.”

“Firmicus Maternus, na primjer, piše kako Venera u muškarčevoj natalnoj karti znači buduću ženu, a Mars u ženinoj – muža. To se uvjerenje zadržalo do danas. Od žena se ne očekuje da partnere biraju gledajući u vlastitu Veneru, kao što se od muškaraca ne očekuje da žene biraju gledajući planet rata – Mars. Ta dva planeta zauvijek imaju zadržati različit rodni predznak: rat simbolizira muškarca, a ljubav i ljepota – ženu. Maternus također piše kako je prigodno to što je Sunce vladar muškog, a Mjesec ženskog znaka jer takva raspodjela dobro korespondira s raspodjelom spolova. Sve što u astrologiji ima muški predznak – aktivno je, pozitivno, dominantno. Ženski predznak nužno znači – negativno, tamno, pasivno. I, vrlo često, vlažno. U tom kontekstu, nije slučajnost što Marsilio Ficino citira Heraklita: suho svjetlo, duša najmudrija.”

via Žene sa Interneta

Fontana neravnopravnosti ili o tome kako žene pišaju

“U zemljama Balkana u kojoj svaka druga reklama odražava društveni poredak rodne neravnopravnosti, gde reklame beskrupulozno seksistički koriste žene da bi muškarcima prodale svoj proizvod, gde ne postoji stabilno ekonomsko tržište ni društveni projekt ravnopravnosti, gde su žene i dalje u većini onemogućene da participiraju u životu društva (a kamoli da o njemu odlučuju), gde su žene u medijima svedene na seksualne objekte i stereotipizirane dok ne postanu prototipi i uzori za mlade žene (kao i uputstvo muškarcima “šta je to žena”) – u tim zemljama je lako ići oportunistički i podilaziti UKUSU VEĆINE. Pretpostavlja se da tu većinu koja troši i zarađuje – čine beli heteroseksualni muškarci. Pa čak i ovi mlađi od 30. godina, koji su mahom nezaposleni. I oni će živeti od svojih fantazija, i oni će kupiti koji god proizvod im preko stereotipnih žena prodate, jer se uz proizvod ZAPRAVO obećavaju “72 device u senzualnom raju“. Sva je šteta što su te device, mahom virtuelna, nepostojeća bića.”

via Žene sa Interneta

Zdravlje nije samo medicinsko, već i političko pitanje

“Kriza menja prioritete nacionalnih vlada podrivajući njihovu sposobnost da obezbede brigu o siromašnima, bolesnima i slabima. Oni koji stvaraju politiku prvenstveno zadovoljavaju finansijske potrebe bogatih, zdravstvene i farmaceutske industrije, kao i privatnih medicinskih ustanova. To šteti zdravlju i blagostanju žena širom sveta. Siromašne žene praktično nemaju mogućnosti lečenja na odgovarajući način. One nemaju novaca i ne mogu da slede čak ni osnovna uputstva za lečenje, kao ni pristup alternativnom lečenju, jer su i ovi načini često veoma skupi u odnosu na njihov životni standard. Dok definicija SZO reproduktivnog zdravlja podrazumeva ljude koji su u mogućnosti da imaju zadovoljavajući i bezbedan seksualni život, ostaje pitanje da li je u kontekstu mera štednja i povlačenja države iz zdravstvenog sektora to moguće. Isto tako, vlade treba da izrade zdravstvene programe koji će odgovarati konkretnim biološkim i društvenim potrebama žena. Potrebno je obrazovati žene da poznaju svoje telo, te im omogućiti da slušaju svoje potrebe i same odluče (a ne ograničeno zakonima, uredbama i pravilima koje propisuje država) kada će otići na preventivni pregled i istovremeno omogućiti zdravstvene usluge dostupne na svim nivoima zdravstvene zaštite, kao i potpuno finansijski dostupne lekove, kontraceptivna sredstva i abortus. Ovo pitanje se ne odnosi parcijalno samo na mogućnost prevencije i ostalih usluga reproduktivnog zdravlja, već i zdravlja i zdravstva uopšte, a time i kreiranja ekonomske politike.”

via Žene sa Interneta